Korisna svojstva daikona

Redkvica je poznata čak iu vreme drevnih faraona Egipta, što potvrđuju natpisi na piramidi Cheopsa. Veruje se da je iz Egipta protjerana preko mediteranske obale, a zatim u Evropu i Aziju. Drevni Rimljani i Grci su cenili repicu. Postoji legenda o tome kako je Apolon upitan o zaslugama redkvice, i on je odgovorio da redka teži toliko količine zlata koliko se teži. I u antici i srednjem vijeku, doktori su koristili đurđevak za povećanje apetita, lečenje bolesti stomaka, bubrega, jetre, creva. U evropskim zemljama je repa popularnija - različita od istih crnih redkvica. Ali u Japanu, ovaj koreni nije samo promenio boju - postao je bijeli sočni i hrustljav, ali je takođe porastao u veličini. Naziv daikon, koji je dobio ovu sortu redkvice, preveden je kao "veliki koren". Ova gigantska redica, koja je dostići šezdeset centimetara dužine i deset centimetara u prečniku, trijumfantno, izašla je izvan Japana. U ovom članku biće konkretno korisna svojstva daikona.

U Rusiju i Ukrajinu su roštilje donosili nomadski Azijci. Brzo je savladala novu teritoriju i postala omiljeni povrće. Rastića brzo raste na tlu - četrdeset četrdeset pet dana nakon porasta snopa. O redkvicama napisanim u herbalistima, kao lek za kašalj, kamene bubrege i bešiku. Preporučeno je za liječenje nadimanja, anemije; koristi se kao lekovito (tj. povećanje laktacije), zarastanje rana i anthelmintik.

Takođe je neverovatno da je daikon sposoban da raste u radijacionom zemljištu i akumulira 2-3 puta manje radionuklida, za razliku od šargarepa i burakova. U našem vremenu, naučno istraživanje je dokazalo svojstva daikona da izdrži zračenje.

Sposoban sok daikona pomešan sa medom kako bi pomogao kod bronhitisa. Čak i višak holesterola iz krvi će pomoći da se ovo čudo i povrće dovede. Postoje i osobine daikona koji su štetni za većinu bakterija. Ovo obezbeđuju njegovi proteini. Sam miris od daikona, zahvaljujući isparljivim fiontonidima, može očistiti vazduh. Samo 100 gr. Daikon sadrži gotovo polovinu svakodnevnog zahteva tela u vitaminu C, četiri procenta magnezijuma i bakra, osam odsto folne kiseline. Ogromna količina beta-karotena, vitamina B1, B2, B6; gvožđe, fosfor, jod, hrom: šta nije Mendeleevov sto u jednoj bočici, tobiš, - koren? !!

Ipak, liječenju sa daikonom treba pristupiti sa velikom pažnjom: postoje kontraindikacije i lekar treba da ih konsultuje. Ne možete jesti daikon s česticama stomaka, raznim zapaljenjima bubrega, ljudi koji pate od osteohondroze takođe ne žele da primenjuju redkvicu.

Ali u kozmetičke svrhe, daikon se može koristiti bez ograničenja. To: i maska ​​u mešavini sa pavljem ili biljnim uljem (u zavisnosti od stanja kože), i čisti sok za beljenje i negovanje kože koja izbledi. Da bi se uklonila prekomerna pigmentacija, dezikonski krajevi se nanose na kožu lica u toku pola sata, lice se mrše hladnim mlekom nakon maske i primenjuje hranjivu kremu.

Postoje i mnogi recepti koji uključuju ovaj korijen povrća. Sirovi i beli dijikon fino iseckani i dodani kao začini na suši i na druga različita jela od ribe. Koristite ga kao nezavisno jelo. Međutim, ovaj koreni nije hranljiv, jer je gotovo 100 posto vode.

Pri kupovini korena od dikona, dajte prednost teškim, dobro formiranim plodovima, bez oštećenja i pukotina. To su veći koreni koji su slatkiji, mada zarađeni dobijaju pulsni osjećaj. Najkorisnije je jesti za hranu najkasnije dva do tri dana dnevno. I oni bi trebalo da budu uskladišteni u frižideru, umotani u foliju ili foliju - tada daikon ostaje sočan duže vreme. Ne samo da koreni dakona mogu se jediti u salatama, već i njegovim kalupima, listovima onih sorti koje nemaju vile. Daikon može biti pržena, marinirana, pečena, iskorištena kao začina. U bilo kojoj formi, ukusno je, a što je najvažnije, ima korisna svojstva.