Da li vredi biti velikodušan?

Neki kažu da je velikodušnost znači biti dobra i plemenita osoba. Drugi smatraju da je velikodušnost besmislena navika koja dovodi do finansijskih problema. Ali kako je bolje biti? Da li je vredno toga da pokažete vašu velikodušnost ili da li je to više propast nego dobra osobina?


Nisu svi velikodušni. Neki ljudi bukvalno računaju svaki peni, nikada neće zaboraviti da te traže za dva rublea i pedeset i šest kopeceva, a očekuju da ćete dati tačan iznos. Drugi, naprotiv, daju sve svima. O čemu se može reći? Pre svega, vjerovatno je činjenica da nijedan ekstremitet nije pozitivan. Ako je osoba spremna da bukvalno ubije za jedan peni, to ga očigledno ne pokazuje na dobroj strani. Ali u slučaju kada neko sve daje sve, sam apostol je gladan, premalo ugodan.

Radosnost je izvor zadovoljstva

A ipak, najverovatnije, velikodušno biti bolji od skandinavskog, naročito ako vam se sviđa. Postoji jednostavno kategorija ljudi koji zaista vole da daju više nego što primaju. Takva osoba može sjediti na hljebu i vodu kako bi se pokupila za poklon, o čemu je neko sanjao. I on će biti srećan kada vidi radost u očima svog rođaka. Ako govorimo o ovakvoj velikodušnosti, onda je teško pronaći negativan. Posle pružanja nekome, takvi ljudi su bukvalno zaduženi za pozitivnu energiju koja im daje snagu da rade, stvaraju i jednostavno žive. U slučaju da moraju da spasu, a ne na sebe, ali kada pomažu drugima i poklone, počinju da muče tik pred našim očima. Mnogi ljudi to ne razumeju, ali u stvari, takva osoba bukvalno uzima izvor zadovoljstva. Čak iu slučajevima kada shvate da vam ne treba odbaciti novac ili poklone da biste kupili nešto za sebe, to i dalje postaje neudobno za dušu. A kupovanje dugo željene stvari ne donosi im radost, jer misle da nekome nije pomoglo, neko nije sretan i tako dalje. Ako je motiv motivacije za velikodušnost želja da donesu radost drugim ljudima i uživaju u njemu, to je neophodno i moguće jer bez ovakvog osećanja takvi pojedinci jednostavno pate u depresiju.

Uvek će doći do spašavanja

U ljudskoj velikodušnosti, sigurno ima mnogo prednosti. Jedna od njih je uzajamna pomoć. Zakon ravnoteže savršeno funkcioniše u svetu. Sve što vam daješ, mora se vratiti. Ne uvek od istih ljudi, ali ipak, svako dobro delo je nagrađeno. Zbog toga, ako je osoba velikodušna i nikada se ne ćali zbog čega, ima mnogo zahvalnih ljudi oko njega. Naravno, ako odlučite da izaberete ove ljude. U suprotnom, možete sakupiti ljubitelje publike koji će razmišljati o velikodušnosti biti glupi i gotov novac na to. Ali, kada ste u društvu dobrih prijatelja i poznanika, velikodušna osoba uvek dobija ono što daje. Znajući o njegovim dobrim osobinama, u teškim vremenima mnogi će mu pomoći i "dati ruke". I, bez zahtjeva ništa zauzvrat, jer znaju da ova osoba nikada nije postupala ovako i dala sve za ništa. Zbog toga velikodušni ljudi skoro nikada ne gube. Potrebno je samo isplatiti materijalnim sredstvima, jer oni ponovo dolaze od negde. Možda neki pojedinci pomažu od takvih pojedinaca, jer čak iu najočiglednijim situacijama dogodi se nešto neočekivano, što postaje stvarno "štapić". I pomoć dolazi sasvim neočekivano: pojavljuje se dugo zaboravljeni klijent i nudi visoko plaćeni projekat, ima nekoliko dodatnih stotina koje može sretno da pruži, neko se iznenada sjeća da je zaboravila da pokloni rođendan i da ga da u gotovini. Uopšteno govoreći, međutim, velikodušni ljudi na svoj način sreću u životu.

Nemate novca, ali imate stotinu prijatelja

Veliki ljudi imaju mnogo prijatelja. Ovde, neki skeptici mogu izjaviti da na ovaj način velikodušni ljudi jednostavno kupuju prijateljstva, a svi oni odmah gube novac. Zapravo, to nije tačno. Ako velikodušna osoba zna o drugima, on razume ko je sa njim zbog novca, a ko jednostavno zato što ga voli. Na kraju krajeva, ne bi trebalo da zbunjujemo nagradu sa bliskim mišljenjem. Da budemo velikodušni ne treba da distribuira novac svima bez razlike. Darežljiv je pomaganje onima kojima je potrebno više nego on sam. Stoga, velikodušni deo puno dobrih ljudi. Na kraju krajeva, dobra osoba ceni drugu u nesebičnosti i sposobnosti da uvek dođe do spašavanja. A kada vidi da se njegov novi poznanik ne rukuje svakim novcem i lako se deli sa novcem u korist drugih, shvati da se on može osloniti na takvu osobu i vrlo često postaje dobar prijatelj njemu.

Kada ne morate biti velikodušni

Naravno, ne može se reći da je velikodušnost uvek izuzetno pozitivan kvalitet za osobu. U nekim slučajevima negativno utiče na to. Ali tek kada prestaje da adekvatno procenjuje ljude i počinje da dozvoljava sebi da koristi. Posebno često se dešava u onim slučajevima kada volimo nekoga. Ovaj osećaj čini vas sve, pa čak i malo više. I dobro je kad voljeni voli i sve za vas. Ali postoje i drugi slučajevi. Nažalost, ljubav velikodušnih ljudi može početi da koristi. U ovom slučaju, oni bukvalno iznose novac i poklone, a oni, kršeći sebe u svemu, daju i daju, tako da je samo voljeni bio dobar. Ovde u takvim slučajevima nije vredno biti velikodušan. Naravno, teško je shvatiti da osoba koja vam je drago jednostavno voli ljubaznost i ne zanima se osećanja, ako je samo bilo novca. Ali i dalje morate da se držite u ruci i trezno procenite situaciju. Naročito ako ste nagoveštavali ili čak rekli oni koji vas dobro poznaju i stvarno vole. Ako shvatite da pomažete nekome ko ga jednostavno ne cijeni, i pod bilo kojim izgovorom bukvalno izbacuje pomoć od vas, a zatim sakuplja sveštenike i zaustavi. Takva žrtva nije potrebna za bilo koga. Jednostavno se koristi. Ako ovo uradite, uskoro ćete videti da ovoj osobi nije potrebno ništa drugo. U početku će biti ljut i nastavlja iznuđivati, a kada shvati da vam ništa neće postići, on će jednostavno odlaziti.

Konačno želim reći da velikodušnim ljudima nije potrebno obratiti pažnju na kritike svojih postupaka i komentare da su raspršeni novcem, ne znaju kako pravilno živjeti i ceniti zarađene. Ako uživate u zadovoljstvu da nekoga postane srećan, ako se osećate dobro, onda preskočite sve i postupajte kako vam srce kaže. I zapamtite da nas svako dobro delo nužno vraća nama. Zato mislite na druge, i oni će vam nužno misliti.