Religija, moral, umetnost kao oblik filozofskog shvatanja stvarnosti

Religija, moral, umetnost kao oblik filozofskog shvatanja stvarnosti uvek su postojali, svaki dan nalazimo na ovim konceptima i naizgled daleko razumeju njihovo značenje. Ali ko može dati potpuni opis svakog od ovih uslova, a takođe određuje ulogu koju će igrati u našim životima? Oblici filozofskog shvatanja stvarnosti detaljno se ispituju i proučavaju kako u filozofiji, tako iu psihologiji. Čovek ima u sebi nekoliko vrsta percepcije: on shvata šta ga okružuje, šta je stvarno, a šta nije, on se proučava i shvata svoju ličnost na ovom svetu, vezu stvari, šta vidimo i šta osećamo. Kognicija je jedan od najvećih blagoslova čovečanstva. Rene Descartes u svom "Findings of Truth" nam daje jednu veoma popularnu i važnu misao: "Mislim da stoga postoji ...

Ali ne mislimo tako jasno koliko želimo. Ne možemo da shvatimo svet kao matematiku, znamo tačne odgovore na sva naša pitanja. Sve što vidimo i znamo je izobličeno kroz prizmu našeg shvatanja stvarnosti, i svaki pojedinac ima ovu prizmu izgrađenu pojedinačno. Oblici filozofskog shvatanja realnosti, kao što su religija, moralnost, umetnost mogu istovremeno iskriviti i zaista dopuniti informacije koje nas okružuju. Ipak, svaka od ovih oblika je sastavni dio same kulture, društva i svake pojedince. Religija, moral i umetnost su ono što nas oblikuje, našu ličnost, našu individualnost. Neki filozofi veruju da osoba koja je isključila ove koncepte iz svog života više se ne može smatrati punopravnim. Od rođenja ne znamo ništa o religiji, moralnosti i umetnosti kao oblici filozofskog razmišljanja o stvarnosti. Mi steknemo ove koncepte u društvu, među ljudima koji svako od njih povezuju sa svojom kulturom. Imamo samo biološku priliku da shvatimo, prodiremo, razvijemo, koristimo i realizujemo.

Šta je religija? Koji oblici filozofskog shvatanja stvarnosti sakrivaju? Religija je poseban oblik ljudskog iskustva, čija je glavna osnova uverenje u sveto, vrhovno, natprirodno. To je razlika vere u prisustvu ili odsustvu sakralnog koji razlikuje i našu percepciju i ponašanje, formiranje ličnosti povezane s njim. Religija je sistemsko kulturološko obrazovanje koje obuhvata verske organizacije, kult, svest, versku ideologiju i psihologiju. Iz ovoga vidimo da često psihologija osobe zavisi od religijske ideologije, kao njegovog formativnog i regulativnog faktora, koji se formira u okruženju. Realizacija stvarnosti, vezana za sveto, radikalno se razlikuje od osobe koja ne prihvata religiju. Stoga je to jedan od glavnih oblika filozofskog razumevanja realnosti.

Umetnost je oblik ljudske kreativnosti, sfera njegove aktivnosti i realizacije u svetu koji ga okružuje. Kreativnost i umjetnost su oblici svijesti ne samo o stvarnosti već io sebi. Stvarajući, osoba u umetnost stavlja prizmu svesti ili čak izobličenja, na kojoj je njegovo razmišljanje sposobno. I moderna i antička filozofija definišu umetnost na različite načine. Za razliku od svakog drugog oblika percepcije, umetnost izražava stepen senzibilnosti pojedinca, njegovu individualnost.

Glavne karakteristike umetnosti su jedinstvo u njemu senzualnosti i fantazije, polisemije i višejezičnosti, stvaranja slike i simbola. Umetnost se proučava ne samo filozofijom, već i psihologijom, jer stvaranjem, pojedinac uvek ostavlja u radu česticu sebe, refleksiju ne samo njegove percepcije sveta, već i karakteristika njegove ličnosti. Berđajev Nikolaj Aleksandrovič je o kreativnosti rekao: "Kognicija - jeste. Novo znanje o kreativnoj moći čoveka i sveta može biti samo novo biće ... Kreativnost stvorenih stvorenja može se usmeriti samo na rast kreativne energije bića, rastu bića i njihovog složenja u svijetu, stvaranju vrijednosti bez presedana, neverovatnom usponu u istinu, i lepotu, odnosno stvaranju kosmosa i kosmičkog života, plerome, supermundskoj punoći. "

Moralitet je sistem normi koje je stvorila osoba koja reguliše njegovo ponašanje u društvu. Moralitet je drugačiji od moralnosti, jer je to i poseban oblik ljudske svesti, jer se izražava sferom težnje za idealnom dužinom. Moralnost je takođe deo kulture i pruža ga javno mnjenje, sve je prisutno i prodire u sve sfere osobe koja takođe poseduje takve karakteristike kao osoba, uprkos činjenici da je to vrijedan moralni skup svih vrsta.

Religija i moral, kao i umetnost kao oblik filozofskog odraza stvarnosti, su sistem koji potpuno dopunjuje prizmu ljudske percepcije, oblikuje svoju ličnost i reguliše njegovo ponašanje. Forme percepcije se formiraju u društvu i odražavaju njegovu kulturu, tako da nije čudno da različita vremena i ljudi imaju različite oblike shvatanja stvarnosti. Priroda kulture, korelacija tradicija i inovacija u njoj, oblici njenog shvatanja su i osnova njegove istorijske dinamike, definišu njegov pravac i sadržaj. Svest i svest o ljudima se formiraju prema svojoj istoriji, tako da je toliko važno razumjeti i shvatiti ko ste i društvo koje vas okružuje.