Kriza prve godine života

Proces formiranja osobe počinje sa djetetom. Od trenutka kada dete postepeno uči i poboljšava svoju manipulativnu aktivnost, počinje razvoj njegove ličnosti. Kriza prve godine detetovog života počinje ostvarivanjem sopstvene nezavisnosti. Od prve godine života počinje da formira sopstvenu ideju deteta o sebi.

Više postignuća koje dečak čini, na primer, dekonstruiše igračke, izlazi u daleke predmete, što više razmišlja o sebi, to će se tihi nastaviti njegov razvoj. Ako dete postigne nešto samostalno, on stvara povjerenje u njega, želju da nešto uradi samog sebe sljedeći put. Ako beba propadne iznova i iznova, bez vaše pomoći i podrške, on ne može da se nosi. To može dovesti do toga da dete postane nesigurno ili neće želeti da uradi bilo šta samostalno.

Kriza prve godine života leži u činjenici da dete formira aktivnost. Deca u ovom uzrastu su veoma različite od stepena aktivnosti. Neka deca su aktivnija od rane godine, druga odmah pozivaju roditelje da im pomognu. Kriza prve godine detetovog života se manifestuje, pre svega, u činjenici da roditelji primećuju prve teškoće u vaspitanju djeteta. Ako je dete uvek bilo poslušno do godine, nakon godinu dana postaje štetno, tvrdoglavo, hotimično. Deca mogu da se bore od 11 meseci, brani svoju tačku gledišta! Druga deca se ne bore, već se zabavljaju uznemiravaju, ako njihovi roditelji odbijaju nešto u nečemu: prave grimase ili plaču. A treći tip dece, uprkos zabrani, nastavljaju da rade svoj posao. Bez obzira kako vaše dete reaguje na zabranu, on vam dozvoljava da znate da je on već nezavisna osoba, da se njegove želje ne uvek poklapaju sa vašim.

Ako je vaš jednogodišnji klinac odjednom postao tvrdoglav i štetan, onda treba znati da su to samo prirodni procesi postajanja ličnosti. Čini se da negativni aspekti djetetovog karaktera nisu akutni.

Posebna karakteristika krize u prvoj godini života djeteta je da u relativno kratkom vremenskom periodu dete uči nove veštine i znanje. Manifestacije krize u ponašanju djeteta zavise od ponašanja roditelja tokom ovog perioda. Nemojte tražiti više od bebe nego što je to moguće, ne zabranite mu puno, ocjenite zasluge i dostignuća bebe u potpunosti. U suprotnom, rizikujete da padnete na neprilagođenje. Roditelji treba da ostanu osetljivi i pažljivi prema detetu u ovom teškom periodu svog života. Trebali biste dati djetetu dovoljno vremena. Zajedničke šetnje, igre, časovi će vas izvući zajedno sa mrvicama, neće vam štetiti i učiniti sve u suprotnosti.

Naravno, nezavisnost bebe će izazvati puno nevolja za roditelje: dete sada i vreme ruši kašiku tokom večere, obučava za šetnju, kretene noge i ruke, kreće se u krevet, lutajući.

Ovakvim akcijama, beba se samopouzdava. Na kraju krajeva, on ne zna druge načine za samopouzdanje. I tako se djeca obično ponašaju samo sa bliskim ljudima. Sa strancima, oni ne pokazuju takvu tvrdoglavost.

Ako u toku krize roditelji poštuju želje i dostignuća djeteta, onda su njegove vagone postepeno smanjile. Već nauči kompromis sa odraslima, lakše traži zahteve i zahtjeve. Tako, na primer, ako ne može da jede, dete pokušava da izvuče kašiku od svoje majke, ali čim uči sam da jede, on čak i voli da bude hranjen.

Do kraja prve godine života, dete već zna kako da napravi složene pokrete, ima dva oblika komunikacije. Ovo je mala ličnost, čiji dalji razvoj u potpunosti zavisi od roditelja.