Glavni uzroci zaprtanja kod dece

U detinjstvu, konstipacija (poremećaj debelog creva) je prilično česta bolest. Poslednjih godina, u medicinskoj literaturi, konstipacija postaje poznata kao "sindrom iritabilnog creva". Ova bolest se najčešće pronalazi kod djece koja pohađaju vrtić i mlađe školske djece. Zapušćavanje nije uvek praćeno bolnim senzacijama, tako da se ovoj bolesti pruži malo pažnje. U većini slučajeva, roditelji uče kasno da dete pati od ove bolesti, posebno ako je dete tajno ili stidljivo.

Glavni uzroci zaprtja kod male dece

Promjena ishrane , majčino mleko zamjenjuje se prilagođenom mješavinom mlijeka ili neadekvatnim proizvodima na bazi kravljeg i kozjeg mlijeka. Uzroci usporavanja pokretljivosti debelog creva: sastav mlečne smeše (odnos fosfora i kalcijuma, nivo proteina je veći od nivoa ugljenih hidrata), alergična reakcija na mlečne proteine ​​krave (CKM). Kada se može javiti alergični na zatvor mleka i dojenje, ako je majka koristila hranu koja sadrži proteine ​​kravljeg mleka ili kozjeg mleka.

Udisanje indukovano BMC-om klasifikuje se kao funkcionalni konstipacija usled kvarova u crevu sluzi, što izaziva odloženo prolazak stolice u distalni pravac. Morfološka osnova konstipacije je intersticijski edem, limfoidni čvorovi, limfocitna infiltracija, eozinofilna infiltracija.

Sa nedostatkom laktaze došlo je do iritacije kože perioda sa kiselim fecesom. Prekomerna upotreba proizvoda za ličnu zaštitu, kao i alergija na kožu ovim sredstvima, sve ovo može dovesti do preloma anusa i bolnih reakcija u obliku neuspjeha opuštanja sfinktera.

Uzroci koji dovode do pukotina: mehanička oštećenja sa zapinjanjem anusne sluznice. Analna pukotina anusa obično ima prorezan ili ovalni oblik i obično se nalazi na zadnjem polukolku anusa. Istovremeno u području analnog prolaza postoje oštri bolovi koji se javljaju u vreme defecacije, ali mogu trajati i do nekoliko dana. Nepovoljno krvarenje iz analnog prolaza, obično kratkoročno, često je povezano sa defekacijom. Djeca u mladosti izražavaju anksioznost i plakanje, djeca u starijoj dobi kažu ili pokazuju mjesto gdje doživljavaju bol. Ali, obično, ni roditelji niti pedijatar ne posvećuju posebnu pažnju ponašanju djeteta tokom defekacije. Dakle, nedostaju dijagnostički znaci razvoja hroničnog zaprljanja kod dece.

Dijete treba pokazati hirurgu, koji tokom pregleda i preciznom istezanjem ožiljaka može otkriti spoljni dio analne pukotine. Uz blagovremen pristup lekaru i efikasno liječenje, bolest neće ići u hroničnu formu, a ako započnete bolest 3-4 nedelje, tada počinje razvijati hroničnu formu, koja nakon defecacije prati periodično krvarenje (sa bolom može biti odsutan), spazma sfinktera, koja samo pogoršava tok bolesti.

Prinudno (u ranom dobu) koje se pridržava pota vodi do psihogenih konstipacija. Danas je ova tema veoma bolna, nakon svega, odgoj djeteta obavljaju pedagozi ili dadilje, a roditelji mogu samo pretpostaviti da je došlo do sukoba između mentora i djeteta.

Glavni uzroci akutnog zaprtja kod starije dece

Nesigurna država toaleta , neprijatni i ograničavajući uslovi u školskom ili vrtićnom toaletu, otvorene kabine, prisustvo druge djece, sve to djecu "tolerišu kući". Nastavnici takođe igraju važnu ulogu kada deci nisu dozvoljeni da uđu u toalet tokom nastave. Svi ovi uslovi se teško menjaju, pa je preporučljivo da dijete razvije tvrdoglavi refleks sa određenim vremenom i poželjno ujutro na defecaciji. Pedijatar bi trebalo da privuče pažnju roditelja na ovaj problem, koji treba redovno posaditi i naučiti dijete nakon doručka da sedne na loncu 5-7 minuta, a ako je ishod uspešan, podstaknite dete.

Psihogeni zatvor u malom djetetu može se desiti kada se preselite iz stana u dachu, ili obrnuto, to se dešava jer odrasla osoba koja je odrasla ne može se naviknuti na novi, neprepoznativi stan. Takvi problemi nastaju u bilo kojoj neobičnoj i nepoznati situaciji, na odmoru, na turističkim putovanjima.

Anusitis je zapaljenje kože, kao i sluzokoža anusa, koja počinje od proksimalnog dela kožnih zgloba koje se nalaze oko anusa, sve do blinkera i linije zuba.

Analna mikroflora, kao i specifični patogeni mogu izazvati upalu mukoznog anusa.

Sphincter proktitis je primarni i sekundarni, u kombinaciji sa drugim zapaljenskim oboljenjima analnog kanala, pararctalnog tkiva i rektuma (kriptita, hemorrhida, paraproctitisa, analne pukotine, fistule rektuma). Tokom pregleda, doktor može identifikovati grčeve sfinktera ili hipertonusa, mukozurulentnog pražnjenja, oticanja sluznice ili ispiranja. U nekim slučajevima prati ga ozbiljni paroksizmalni bol, svrab u predelu ano-perinealnog porekla, koji proizilazi iz obilne sekrecije i dalje maceracije kože. U takvim slučajevima, pacijenti su nemirni, razdražljivi, koncentrišu se na svoje žalbe. Proktitis sphinktora prati opšta slabost, slabost, nedostatak apetita, subfebrilna temperatura.

U takvoj kliničkoj slici seksualno nasilje treba isključiti, ukoliko dođe do nasilja, dete treba pokazati hirurgu i psihologu.