Da li je normalno govoriti o sebi u trećoj osobi?

Šta to znači ako govorite o sebi u trećoj osobi?
Svakako od nas barem jednom u životu upoznao čovjeka koji više voli da govori o sebi u trećoj osobi. Mnogi ljudi su uznemireni zato što se veruje da se ovom osobom jednostavno pokuãava da se uvjeri, da koristi druge i da ima precijenjeno samopoštovanje. Ali to nije uvijek slučaj. Pokušaćemo da shvatimo psihološke uzroke ove pojave.

Zašto osoba govori o sebi u trećoj osobi?

Okolina može snažno iritirati ovaj stil komunikacije. Slažem se, izgleda prilično čudno kada savršeno normalni momak iznenada kaže: "Andrew je već umoran od rada" umesto "Već sam umoran od rada".

Pre nego što se oprezno izbegnete, pogledajte psihologiju ovakvog ponašanja.

Zanimljivo! Naučnici provode poseban psihološki test, čiji učesnici pokušavaju da kažu o sebi i njihovim navikama od prvog, drugog i trećeg lica, kako u jedinstvenom tako iu množini. Sami učesnici eksperimenta bili su iznenađeni kada su otkrili da su doživjeli potpuno različite emocije.

Ako osoba govori o sebi u trećem licu, umesto "Ja" ili naziva se imenima, on se najverovatnije odnosi na humor svojim životom i navikama. Psiholozi su uspeli da utvrdi da je komunikacija u ovom obliku koja omogućava sagovorniku i cilju i interese osobe što je više efikasno.

Sa psihološke tačke gledišta, ovakav način razgovora znači da osoba posmatra sebe i situaciju spolja. Stoga je emocionalni pritisak na naratora smanjen, iako ostaje pažljiv i fokusiran. Takvi ljudi mogu lako rešiti bilo koji problem koji se pojavljuje.

Druga mišljenja

Najčešće mišljenje drugih kaže da ljudi koji govore o sebi u trećoj osobi imaju previše samopoštovanje i ne ostavljaju ostalo u bilo čemu. Prihvaćeno, ova hipoteza nije lišena dela istine.

Ako se radi o službeniku ili osobi koja zauzima visoku funkciju, zaista može psihički uživati ​​njegov značaj i autoritet. Neki čak govore o sebi u množini, koristeći zaimka "Mi". Oni su drugi koji smatraju da su toliko uticajni da ne uzimaju u obzir ni mišljenje ni interese drugih.

Međutim, obični ljudi neće verovatno morati da se postavljaju iznad drugih, govoreći o svom životu i aktivnostima treće strane. Često se takav način komunikacije koristi za pokazivanje ironije odnosa prema sebi.

Verovatno je da je osoba sramota da kaže neke životne trenutke, a prebacivanje na ovu vrstu priča omogućava mu da slobodnije opisuje situaciju i sa humorom, a da ne oseća odgovornost za ono što se dogodilo.

Neki psiholozi smatraju da je ova navika negativna. To može ukazati na to da osoba ima previše nisko samopoštovanje, au posebno teškim slučajevima, čak može ići na kompleks manjine. Ponekad navika da pričate o sebi u trećoj osobi svedoče o početnoj fazi šizofrenije.

Ako imate naviku da pričate o sebi od treće strane, nemojte biti uznemireni. Na kraju krajeva, svi ljudi imaju mane, ali se ovaj ne smatra tako strašnim da bude depresivan.