Stvarni problemi psihološke spremnosti predškolske dece u školi

Danas je spremnost predškolaca za novi period u njihovom životu vrlo važno pitanje. Aktuelni problemi psihološke spremnosti predškolske dece u školu razmatraju se na različitim lokacijama, koje istražuju psiholozi i nastavnici. U uredništvima časopisa primaju se razna pisma ovom prilikom zbog straha roditelja za svoje dijete: šta ako nije spreman za školu? Ili se dete zaplaši i plaši, ili nema motivaciju za početak školske godine ili ima problema sa vršnjacima ... Pokušaćemo da rastavimo stvarne probleme psihološke spremnosti predškolske djece u školu, razradimo njihove razloge, suštinu, koje kategorije treba biti za punu spremnost, koji rizik probleme i kako ih neutralisati?

Prvo, pogledajmo probleme koji se javljaju u ovom periodu, jer upis u školu je novi period u životu svakog djeteta, često prelomnu tačku, iz razloga što nosi sa sobom testove adaptivnih sposobnosti djeteta.

Adaptivnim sposobnostima podrazumijevamo sposobnost prilagođavanja, potencijala djeteta za učenje i komunikaciju, ukupan faktor njegove spremnosti. Novi kolektiv, novi stil ponašanja, novi uslovi i pravila, zanimanja i režim u kojem dečiji organizam mobiliše sistem adaptivnih reakcija. Problem prilagođavanja školi je sada veoma akutan, jer svake godine postaje sve niža stopa prilagođavanja.

Na njega utiču faktori kao što su biološki (traumatski efekat mikrookreda, nasledni mentalni potencijal, zdravlje deteta), društveni, psihološki (lični) i drugi. Imajte na umu da i mi smatramo lični faktor, jer mnogi misle da jedno dijete još nije osoba, a to nije tako, jer je do šest godina ličnost djeteta već formirana, u sljedećem vremenskom periodu može se malo promijeniti. Većina njegovog karaktera traži od djeteta da usvoji od svojih roditelja, pa mu možete dati dobar primer, dati djetetu priliku da komunicira.

Da bi se mogla prilagoditi društvu, među novim grupama, dete može, naučivši ranije da komunicira u različitim društvenim grupama: u vrtiću, sa svojim prijateljima, komšijama, dečacima i devojčicama, krug kog on krene. Dati djetetu više mogućnosti za komuniciranje, usmjeriti svoje sposobnosti ne samo sebi, već i drugima, naučiti norme ponašanja, uspostaviti nove poznanike i ponašati se među njima. Ako ima puno prijatelja i poznanika, biće mu lakše da komunicira s kolegama, a problemi sa timom ne bi trebalo da se pojave, kao i strahovi u vezi sa tim.

Predlažem da razmotrim određeno kucanje i klasifikaciju psihološke spremnosti za školu, koju su razvili psiholozi. Može se podijeliti na lične, snažne volje, društveno-psihološke, intelektualne, govorne, fizičke. Lična spremnost je spremnost djeteta da prihvati novu društvenu ulogu i izražava se u odnosu na dijete nastavnicima, učenicima. Takođe je važno razmotriti njegov stav prema sebi, njegovim roditeljima.

Voljna volja se naziva motivacijom, pretpostavlja određeni nivo razvoja emocionalne sfere djeteta. Dijete bi trebalo da ide u školu, a za to roditelji treba na svaki mogući način uspostaviti dijete, pružiti mu sve važne informacije, pripremiti ga emocionalno. Dijete mora imati želju. Ako ga ne posmatrate u njoj, onda se njegova motivacija za školu može razviti u igri, pripremiti ga za školu, prezentujući je sa nekim od njegovih površnih razlika. Dijete bi trebalo da bude u stanju da postigne cilj i postigne to, da želi nešto i da može razviti neke planove za postizanje svog cilja. Možete motivirati dijete da ih postigne, dajući nagrade za uspjehe, na primjer, za učenje nove tabele, uspjeh u čitanju ili usmjeravanju. Objasnite djetetu važnost škole, pokazati njegove dobre strane, uzrokovati djetetu žudu za novim otkrićima koja će mu donijeti mnogo fascinantnog i korisnog.

Može se razviti socio-psihološka (komunikacijska) spremnost, omogućavajući djetetu da dosta komunicira sa vršnjacima, nastavnicima. Ovo je njegova sposobnost ponašanja i govora. Ovde je važan i verbalni faktor: tačan izgovor, sposobnost razgovora, postavljanje pitanja i odgovaranje na njih. Obučite dijete preispitivanjem bajki ili pojedinačnih tekstova, a zatim zatražite da date neka pitanja iz ovog teksta i sebi dajte odgovor, a zatim postavite pitanja sami.

Intelektualna spremnost je minimalni nivo koji dijete mora doći prije škole. Prema tome, trebalo bi da provedete što više vremena sa njim, naučite ga da govori, čita, prebroji, analizira, kaže mu zanimljive činjenice, razvija svoje sposobnosti, uključujući i kreativne. Dete možete dati plesu za posebne predškolske grupe, naučiti mu muziku. Veoma korisna tehnika biće da nauče djetetu da crta, kao i da ga motiviše. Čak i ako vaše dijete nema nikakav poseban nagib za crtanje i neće postati odličan umjetnik, crtanje s bojama je gluma psihološka tehnika, koja se zove i umjetnička terapija. Dijete može izraziti sebe i svoja osećanja i opustiti i uči o svojim sposobnostima crtanjem.

Fizička spremnost izražava proporcionalni razvoj djeteta - rast, fizik, opšti fizički razvoj, zdravlje djece. Da bi dijete dobro zdravilo, vodite računa o njegovoj ishrani, aktivnostima - mnogo mu treba pomjeriti, hodati na svežem vazduhu, naučiti ga i jutarnjim vežbama, samo će mu koristiti.

Uprkos činjenici da su trenutni problemi psihološke spremnosti dece predškolskog uzrasta za školu česta stvar koju mnogi roditelji plaše, dijete može biti potpuno pripremljeno za novu fazu života. Saradite sa psiholozima i djetetom, pobrinite se za njega i njegov razvoj u svim oblastima, pomažite mu, podržite, dajte ljubav i pažnju, onda će vaše dijete biti dobro razvijeno i spremno za novu fazu svog života.