Olga Pogodina: u bioskopu me privlači apsolutno sve

"Tri dana u Odesi", "Jahanje anđela", "U ritmu tanga", "Kapkan" - ovo je samo mali deo filmografije Olge Pogodine. Mlada glumica uvek zna šta hoće i tvrdoglavo ide do željenog cilja. Sada je završena zabelezba filma "Distance", u kojoj je glumica igrala glavni lik - Rita Zvonareva i istovremeno po prvi put delovala kao producent. Glumica je posetila dopisnicu "Vecherki".

"Jesi li toliko sentimentalan?"

- Vrlo, postoje slike koje izgledaju dosta puta i, recimo, ponovo plaču. Na primer, film "Havana" sa Robertom Redfordom na mene ima takav efekat. - Ola, priča o "Udaljenima" zasnovana je na priči o našoj olimpijskoj šampionici Svetlanoj Masterkovi. Da li ste dugo poznavali Svetlana? - Da, poznavali su se pet godina. Bili smo u Kinotavru, sjedili smo u jednoj od primorskih restorana, a Svetlana i ja smo imali srčanom razgovoru. Rekla mi je priču o njenom životu, od detinjstva. Odmah je postalo jasno - ovo je film, a vi ne morate izmišljati ništa. Istorija u režimu uspomena. - Šta te je uhvatilo u sudbini šampiona?

- Zaključio je tragediju jer je istorija osobe koja stoji na pijedestalu, više ne plača od zadovoljstva pobjedom, a od gubitka voljene osobe. Žena koja je želela ljubav, ali kao rezultat, ostala je sama. Na ovoj slici publike najpre treba dodirnuti ljudska priča heroine koja je, suprotno okolnostima, uspjela postati legenda.

- Da li je teško biti producent filma i istovremeno igrati glavnu ulogu?

- Da, postojale su određene kontradikcije. Pretpostavimo, kao glumica, napravila bih četiri uzimanja, a kao producent, mogla bih dozvoliti samo dva. Ali ne žalim što sam ušao na ovaj put. Slika je, naravno, bila najteža. Polazeći od pronalaženja novca i završetka pisanja scenarija. Zahvalan sam na pomoći i podršci Mikhaila Yureviča Borshchevsky-a i Veljeslava Aleksandrovicha Fetisova.

- Ko je direktor filma?

- Ima ih dvoje: Boris Tokarev i Ljudmila Gladunko.

- A kako razvijate odnose sa sportom, radite nešto?

- Nažalost, ranije nisam to radio. Ali pre nego što je pucnjava imala dosta treninga sa trenerom našeg tima Sergeja Osipova. Hvalio me je i inspirisao me da ozbiljno pristupim sportu.

- Rekli ste da ste ozbiljno povređeni tokom snimanja?

- Da, bilo je tako. I čak sam imao traumu skoro kao Sveta, pa čak i na istoj stopalici. Samo je ona imala rupturu Ahilove tetive, a jako jako istezanje.

- Kako ste se bavili takvom traumom?

- Bilo je neuobičajeno teško i veoma bolno, jer je vrhunac pucanja pala samo za period lečenja. Bio sam tretiran, napravio neke nezamislive injekcije - ovog puta se sjećam sa užasom. Ali osećao sam toplinu i prijateljsku podršku sportista, stalno su mi pomogli, ubedio me, i znao sam da ću doći do kraja.

- Svetlana Masterkova često se pojavila na setu?

- Da, skoro uvek. Ona je bila naš konsultant, davala je savjete, pokazala i predložila puno.

- Možete li se zamisliti u nekoj drugoj profesiji, a ne u vezi sa binom i bioskopom?

- Ne mogu, sigurno sigurno. Cinema za mene je značenje života, velika bolest.

- Hoćeš li pokušati da se usmjeriš u režiju?

- Mislio sam da uvek i sistematski upravljate. Direktor - ovo je najveća profesija, morate da dodirnete osobu s njegovom vizijom sveta.

- Na koji način ste u pozorištu?

- Imam kul odnos sa pozorištem. Bioskop me interesuje mnogo više. Sve me privlači apsolutno sve: tehnološki proces, sposobnost da dođem do nečega, da to shvatim. Bog odobri da će naša kinematografija nastaviti da se razvija takvim tempom.

- Koji nedavni film ostavio utisak na tebe?

- Dugo već ništa nije izgledalo, nema vremena. Od prošle godine bio sam šokiran filmom "Praznika" Garika Sukačeva. Kao posmatrač, samo sam sedeo i trčao.


- Kome direktori želite raditi?

- Volim da radim sa režiserom Aleksejem Pimanovom. Mi dobro razumemo, lako rešavamo sve kreativne i tehničke probleme. Nedavno smo s njim radili na slici "Tri dana u Odesi". Još uvek sam imao najjači utisak.

- Da li volite da je producent već dobio nove projekte?

- Da. Sada je rad na drugom filmu koji sam proizvodio. Radni naziv slike je "Mastering Life". Scenario Lena Rayskaya, i režiser filma - Mikhail Ševčuk. Neverovatno lepa ljubavna priča u dvanaest serija. Ruska verzija "Gone with the Wind". Čitao sam scenario i plakao.

- Kada svi imate vremena?

"Samo radim." Sa odmorom sve ne funkcioniše, sedam godina se već nije odmorilo.