Ponos
Kažu da je ponosnoj osobi lakše, ali u stvarnosti su mnogo komplikovanije, jer iz svih situacija takvi ljudi moraju da izađu nezavisno. I, kao što znate, u životu postoje slučajevi kada neiskusna ruka voljenog jednostavno ne može učiniti. Zašto takav tip ljudi odbija da prihvati predloženu pomoć? Činjenica je da je ponos i pozitivna i negativna osobina. Ponosna osoba može jednostavno pasti u njegove oči. Po njegovom mišljenju, to se događa kada on uzme nečiju pomoć. Ako mnogi ljudi percipiraju pomoć kao apsolutno normalni, a neki ga tretiraju kao ispravnu stvar, onda ponosna osoba doživljava pomoć isključivo kao ličnu uvredu. On u tome vidi zanemarivanje i zanemarivanje. Čini mu se da na ovaj način drugi ističu da je slab, da ne može sam učiniti nešto. Ponosni ljudi mogu shvatiti da su njihove presude pogrešne, ali će i dalje učiniti isto. Jednostavno se ne mogu ponašati drugačije, jer su naviknuti na ovakav način ponašanja. Zbog toga je moguće da je vaš voljeni preveliki, zato ga ne može primorati da prihvati pomoć od vas. Koliko ga niste vršili pritisak na njega, nije ga hvalio i nije objasnio, ništa neće promeniti. On će nastaviti da se ponaša na ovaj način, ali na kraju će vas takođe osuditi, ali ne želite da uđete u njegovu situaciju. Dakle, ako shvatite da nekoj osobi treba pomoć, pokušajte da pomognete, ali tako da vaš voljeni ne razume odakle dolazi i sve uzima kao slučajnu slučajnost. Samo na ovaj način možete nešto učiniti za njega. U suprotnom, uvek ćete morati da nađete odbijanje.
Pogoršano ljudsko dostojanstvo
U ovom slučaju, to će biti samo o momcima. Inače, najčešće odbijaju pomoć. Ženama je lakše da se nosi sa ponosom, i sa svojim kompleksima. Muškarci su veoma teško prihvatiti pomoć ako su u detinjstvu ili adolescenciji bili vakcinisani kompleksom, nazvavši ih tepisima, devojkama, ponizavajući svoju čast i dostojanstvo. Odrastajući, takav tip se stalno podsvesno plaši da će se opet smatrati slabim, nesposobnim za bilo šta. Stoga, kada nudite pomoć takvoj osobi, on neprocenjivo počinje da misli da ako ga uzmete, pogotovo od žene, to će postati ono što je nekada zvalo. I od takvih sećanja čovjek postaje veoma bolan i najviše peva, ne želi da se sve ponovo desi. Zato muškarci odbijaju da sebi pomognu i žele sami da rešavaju probleme. Čini se im da je na taj način moguće dokazati svoju muževnost i snagu. I uopšte nije važno momcima uopšte, da li mislite na njih kao prave muškarce, jer na žalost ne smatraju se tako. U skoro sto posto slučajeva, presude mladih ljudi o svojoj osobi su fundamentalno pogrešne. Ovi momci su jaki, pošteni, pravi branioci i asistenti, ljubazni i hrabri. Ali, s obzirom na činjenicu da kada druga djeca ne uzmu u obzir te osobine i ljubaznost i želju da pomognu, osjetila je slabost, sada čovjek stalno mora dokazati čitavom svijetu da je sposoban za mnogo toga.
Nažalost, ovakav pogled na svet je veoma teško promijeniti i ispraviti. Ako je osoba tokom perioda formiranja svoje psihe konstantno dovedena u glavu prema mišljenju da je on bio slab, a nakon nekoliko godina, postajući veoma odrasle čoveka, takav mladić, pamtići šta mu se dogodilo, počinje da dokazuje celom svetu svoje snage. Kao rezultat toga, oni koji trpe loše, zato što uvek pokušavaju da reše čak i probleme koje ne mogu rešiti. Želja da se neprestano dokazuje celom svetu da vredi nešto, ovi mladi ljudi odbijaju da pomognu, čak i kada shvate da je vredno prihvatiti. Takav momak će reći da je bolji bez novca i da će gladovati, nego će uzeti dug, jer će pokazati da on nije pravi čovjek koji može zaraditi dovoljno novca i pravilno upravljati svojim novcem. Stoga, ako želite nekako pomagati takvoj osobi, ne morate direktno da mu kažete da su vaše akcije pomoć, da pobedite situacije kako bi se pojavilo kao da ga ne treba i ne možete jednostavno živeti, ako nešto nije za njega će učiniti. Najverovatnije, u dubini, mladić će savršeno shvatiti kako su stvari. Ali on se oseća mnogo lakše, a on, nerado, i dalje će prihvatiti vašu pomoć.
Ne želim da budem u dugu
Neki ljudi ne prihvataju pomoć, jer ne žele nekoga da obavezuju. Za to postoje dva razloga:
- ljudi su se često suočavali sa situacijama kada su ljudi ponudili pomoć, a potom su počeli mnogo zahtijevati zauzvrat. Ili su rekli da rade sve isto, ali u isto vreme, nakon nekog vremena, uvek su pokušavali da dobiju neku vrstu ličnog interesa. U ovoj situaciji, ljudi jednostavno odbijaju da prihvate nešto čak i od najbližih. Upravo su oni već imali situacije u svom životu, kada su prijatelji u grupi hteli da pomognu, a zatim su se ponašali kao da su stekli svog prijatelja u ropstvu. I posmatrajući sličnu situaciju, mnogi jednostavno odlučuju da je bolje sami da se same pozabave svojim problemima nego pokušavaju da otvore čitav svoj život onom koji smatra sebe velikim spasiteljem i skoro gospodarom duše čuvenih. Ljudi koji su naišli na takve "asistente" su sasvim razumljivi, pošto je gadno iskustvo, kao što znate, najbolje i zapamti celog života.
- osoba ne želi da pomogne nikome, stoga pokušava da ne bude na bilo koji način obavezan prema nekome. U ovoj situaciji se suočavate sa uobičajenim "Scroogeom", koji se plaši da provede dodatni peni na bližem i da podigne prst za nekoga. Takva osoba će se bolje odvojiti od problema nego se složiti da pomogne, jer će u budućnosti biti u mogućnosti da nešto zatraži. Ako se suočite sa ovom osobom, onda verujte mi, vaši napori su uzaludni. Takvi ljudi uglavnom ne zaslužuju tuđu pomoć. Oni su previše merkantilni i jadnici ne samo u finansijskim poslovima. Takvi ljudi su takođe ekonomični u svojim osećanjima, tako da ih ne brinite, jer ljudi sigurno nikad neće razmišljati o Vastaki.