Ograničavanje komunikacije sa djetetom

Nakon razvoda roditelja, dijete, po pravilu, ostaje kod jednog od njegovih roditelja. Drugi roditelj za njegovo održavanje plaća alimentaciju prije napuštanja uzrasta. Dijete mora komunicirati sa svim svojim rođacima i poznavati ih, i ima pravo da komunicira s roditeljima. Nemoguće je je zabraniti od ličnih motiva ili od lične mržnje. Ako roditelji ne mogu mirno pregovarati o vremenu i redosledu komunikacije s njihovom ćerkom ili sinom, sud može to odlučiti uz učešće organa starateljstva i starateljstva.

Potrebno je:

Roditeljski razvod ozbiljno udari dječiju psihu. Nakon svega toga dete voli mamu i tatu, a nije kriv, da roditelji ne žele da žive zajedno. U ovom teškom periodu svog života, dete mora biti čvrsto čuvano od mentalne traume da ne ometa komunikaciju sa svojim rođacima i drugim roditeljima. Prava maloljetnog djeteta da komuniciraju sa oba rođaka i da znaju svoje rođake, regulišu se zakonski.

Roditelj sa kojim dete ostaje doživljavanje negativnih osećanja za drugog supružnika, ali sve to ne znači da mu je dozvoljeno da ograniči komunikaciju sa svojom ćerkom ili sina. Može se ograničiti samo ako je u najboljem interesu deteta. Da biste to uradili, morate podnijeti pismenu prijavu sudu i obavijestiti agencije za starateljstvo i starateljstvo o tome.

Da bi sud razmotrio ovaj slučaj, neophodno je da svedoči da prekid i ograničenje komunikacije odgovaraju intervencijama maloletnika. Mora se dokumentovati da drugi roditelj dolazi u nečuvenom stanju: u stanju alkoholizma ili opojne droge, alkoholičara ili narkoman, ne plaća sadržaj, negativno utiče na psihičku dijete.

Samo sud može odlučiti da se komunikacija može prekinuti ili ograničiti. U drugim slučajevima, protiv zakona je sprečiti dijete da komunicira s rodbinom ili drugim roditeljem. Roditelj sa kojim je sud ograničio ili prekinuo komunikaciju može podneti protivtužbu i dokazati da njegova ćerka ili sina treba da komunicira s njim, pošto je on dostojna osoba i može komunicirati s djetetom.

Roditelj koji živi odvojeno od svog djeteta može učestvovati u svom vaspitanju, ima pravo da komunicira s djetetom u rješavanju pitanja obrazovanja djeteta.

Roditelj sa kojim živi dijete nema pravo da se miješa u komunikaciju njegovog djeteta sa drugim roditeljem, ako ova komunikacija ne šteti moralni razvoj, mentalno i fizičko zdravlje deteta.

Roditelji mogu zaključiti sporazum o načinu na koji roditeljska prava vrši roditelj koji se nalazi zasebno. Sporazum mora biti zaključen u pisanoj formi.

Ako roditelji ne postignu sporazum, spor između njih može rešiti sud uz učešće organa starateljstva, na zahtjev jednog od roditelja.

Ako se roditelj krivice ne pridržava odluke suda, onda mu se primjenjuju mere koje su predviđene civilnim zakonom. U slučaju zlonamjernog nepoštivanja sudskih odluka, kada jedan od roditelja ometa komunikaciju sa djetetom koji živi odvojeno, sud, uzimajući u obzir mišljenje i interese djeteta, može donijeti odluku i predati mu dijete.